"Afera Coldplay": Kako danima (nesvjesno) sudjelujemo u digitalnom nasilju

Nesporno zanimljiv, zašto je snimka dvoje odraslih ljudi, o čijem odnosu zapravo nitko ništa ne zna i koji su slučajno snimljeni u zagrljaju na koncertu, postao predmet ismijavanja, naslađivanja, pa čak i uznemirujućeg voajerskog interesa?

Ravnateljica Instituta za digitalne komunikacije Ana Mirković za N1 Srbija rekla je da se radi o digitalnom nasilju.

"Ljudi se postavljaju kao apsolutni stupovi morala"

"Ne samo da bih ja mogla to nazvati digitalnim nasiljem, već to i jest digitalno nasilje. Zato što zapravo digitalnim nasiljem smatramo svaki onaj oblik zlostavljanja koji se ponavlja, traje dulje i ima za cilj da putem digitalnih tehnologija i digitalnih komunikacijskih kanala, digitalnih medija, unizi, ponizi, marginalizira, omalovaži neku osobu, koja se pritom osjeća jako loše, sigurno pati i nitko zbog toga nije sretan. Tako da sad kad sam rekla ovu definiciju, vama je jasno da je ono što se događa posljednjih dana upravo digitalno nasilje i da te dvije osobe, kao i njihove obitelji, poznanici, prijatelji sigurno nisu najsretniji zbog svega što se događa," objašnjava Mirković, inače psihologinja.

Na pitanje koji su porivi korisnika društvenih mreža da se naslađuju takvim slučajevima, Mirković odgovara – to su porivi svakog čovjeka.

"Društvene mreže su samo platforma na kojoj mi svi nekako projiciramo i svoje komplekse i frustracije, i snove i želje, i tako dalje. I tu sada ima mnogo fenomena. Na primjer, mi jako volimo moralizirati, zar ne? I onda nastupamo iz pozicije – mi to nikada ne bismo, ili ja u tome sigurno nikada ne bih sudjelovao, ili to se meni nikada ne bi moglo dogoditi. I to je jedna stvar koja se često događa. Da se ljudi zapravo, negdje, postavljaju kao apsolutni stupovi morala, etike i da tuđe ponašanje lako minimiziraju, ismijavaju, da su skloni prozivati sve i svakoga. A ako je ta osoba na poziciji moći, onda zapravo to naslađivanje tuđom nesrećom i negdje projiciranje vlastitih težnji da se predstavimo u idealnom svjetlu dobiva još jednu novu dimenziju," navodi i podsjeća da se ovdje radi o dvoje ljudi na vodećim pozicijama i da su oboje u braku.

Mirković smatra da je njihova reakcija na video "kiss kamere" bila neuobičajena.

"Mislim, ono, kao – uhvaćeni smo na djelu, pa je sve to bilo lako i za produkciju mimova. I onda iz svega ovoga što sam rekla, a s tom estetikom koja se nametnula, onda to postane zapravo cijeli jedan pravac, što bi rekli trend na društvenim mrežama, gdje ljudi ne samo da dijele njihove likove ili moraliziraju u odnosu na njihovo nemoralno ponašanje, nego prave mimove. Tu smo sada mogli vidjeti dokle može ići sva kreativnost."

Sudjelovanje u digitalnom nasilju

Prema riječima psihologinje, ljudi ne shvaćaju da na društvenim mrežama sudjeluju u vrtlogu digitalnog nasilja te da je ovaj slučaj ponovno istaknuo manjak empatije.

"Ono na što ljudi ne misle i o čemu ne vode računa je da je to sudjelovanje u jednom ozbiljnom vrtlogu digitalnog nasilja i sigurna sam da ono što se događa zapravo svjedoči o onome o čemu govorimo godinama – a to je da je empatija u najvećem deficitu i da je gotovo i nema. Često pomislim, kad sve to vidim, kako se osjećaju njihovi partneri, njihova djeca, roditelji, rođaci. I, baš bude neugodno za nekog tko želi biti empatičan s dvoje ljudi koji prolaze kroz ovaj digitalni medijski linč, zbog svega što im se sada događa u životu."

Razumijevanje pojma digitalnog nasilja

Nemogućnost da se zaustavi širenje informacija o nepoznatom paru iz Massachusettsa i eventualno promijeni slika ljudi o tome što se zapravo dogodilo, Mirković objašnjava kao zamku digitalnog nasilja.

"To je jedna od velikih zamki digitalnog nasilja. To što, za razliku od tradicionalnog nasilja koje se uvijek događa u nekom kontekstu iz kojeg žrtva može pobjeći u neku sigurnu zonu, vi s digitalnim nasiljem nemate sigurnu zonu. I osim što se događa posvuda, jer je zlostavljač u telefonu, u tabletu, u računalu, ono se događa zauvijek. I mi možemo govoriti o tome je li nešto etično ili nije etično, ali tragovi ovoga ostaju na internetu zauvijek. I svaki ponovni uvid u te sadržaje za žrtvu je jako uznemirujući. I mi to zovemo reviktimizacija – stalno, ponovno povređivanje žrtve koja gleda sadržaje koji su neprimjereni ili ponižavajući, poražavajući, a tiču se njezine osobnosti."

Mirković kaže da je važno razumjeti da su tragovi digitalnog nasilja praktički neizbrisivi:

"Možemo izbrisati neki sadržaj, ali ne znamo je li ga netko sačuvao i u kojem trenutku on ponovno može isplivati na društvenim mrežama i internetu. Zato je potrebno raditi s osobama koje trpe nasilje – da se osnaže, ojačaju, da se mogu zapravo boriti s tim posljedicama. Vrlo često baš ta razina podrške izostaje, ali kad razumijemo prirodu digitalnog nasilja – da je ono trajno i kontinuirano, i da zapravo u svakom trenutku ponovno može izazvati nečiju vrlo osobnu i vrlo duboku patnju i nesreću – onda je najvažnije osnaživati žrtvu."

S druge strane, navodi da je važno istaknuti osobe koje vrše nasilje.

"Vrlo često razgovaram s mladima i djecom i pitam ih jesu li ikad bili toliko sretni u životu, dan im je bio ispunjen, sve je išlo kako su željeli, i pomisle na kraju dana – ajde samo još da napišem nešto ružno ovoj osobi kojoj to inače pišem svaki dan, pa da zaokružim ovu moju lijepu, radosnu životnu priču. I kažu – ne, nikad."

Treba, objašnjava, razumjeti tko su osobe koje zapravo vrše taj tip digitalnog terora:

"To nisu sretne osobe. To su osobe koje se bore s nekim svojim brigama, imaju ogromnu količinu bijesa ili nefiltriranih emocija, i onda je najlakše to izbaciti na nekom drugom. A u ovom trenutku, ovaj trend vezan za ovaj par daje sva opravdanja tim osobama. To su dvoje ljudi u braku, koji su u nekoj izvanbračnoj, nemoralnoj situaciji i sve to zapravo utječe na to da si ljudi daju za pravo da im se obraćaju na krajnje nepristojan i društveno i moralno potpuno neprimjeren način."

Empatija i edukacija

Mirković ističe prevenciju kao iznimno važnu, na kojoj u Srbiji rade ona i njezin tim.

"Moramo učiniti sve da preveniramo digitalno nasilje. U tom smislu imamo stalne edukacije s roditeljima, djecom i građanima. Važno je da osnažimo sebe, da se takve situacije što manje događaju, da ih prepoznamo kad se dogode i da na njih pravovremeno reagiramo. Važno je da se kao društvo dogovorimo – a to sada ne možemo, jer se ljudi koji se bave atmosferom u društvu najviše trude da ovo društvo učine agresivnim – da želimo nultu toleranciju na nasilje."

Prema njezinim riječima, trebamo znati prepoznati kada se događa digitalno nasilje, kao što je slučaj para s Coldplayeva koncerta.

"Svatko od nas je u nekom trenutku pogledao neki dio sadržaja o tom paru koji nam je bio – ha ha ha, baš smiješno, vidi foru, vrati, pogledaj, evo ti link… Dakle, ne prepoznajemo digitalno nasilje, ne prepoznajemo kakve posljedice ono ima za čovjeka. Moramo znati prepoznati kada se radi o kontinuiranom zlostavljanju – tada se zapravo govori o digitalnom nasilju."

Koje vještine moramo razviti?

"Kolaboracija – ovo što mi sada radimo je pokušaj razumijevanja pozicije osoba koje trpe nasilje. Pa onda – samokontrola. Nekad je nešto baš dobra fora, ali neću to proslijediti, neću to podijeliti, ne želim sudjelovati u tom vrtlogu nasilja. Pa empatija. Molim vas, neka se svatko od onih milijun ili više ljudi koji su podijelili slučaj ovog para zapita kako bi se on osjećao da se to njemu dogodilo. I molim vas – bez lažnog moraliziranja. Mislim, svi znamo da oni koji se najčešće predstavljaju kao sveci – naprave najviše faulova. Hajde da se samo zapitamo: kako bih se ja osjećala da sam supruga tog čovjeka, kako bih se osjećala da sam dijete tog čovjeka ili partner te žene? Ta empatija zapravo nedostaje. Mislim da ne smijemo biti reaktivni prema problemu, već proaktivni – da se educiramo, promišljamo, gradimo ove vještine i kapacitete. Jer ako težimo nultoj toleranciji na nasilje, svi moramo sudjelovati u izgradnji takvog društva."